DJEČJI TJEDAN

Tata, pusti  me u školu!

Dječji smo tjedan obilježili u prvom tjednu listopada. Nizom aktivnosti djeca su upoznata s dječjim pravima, ali i s dužnostima. Na satovima tjelesno – zdravstvene kulture učenici su birali svoje igre. Sa svim učenicima provedena je aktivnosti pisanja poruka odraslima. Priključili su nam se i klinci iz igraonice sa svojom tetom koji su svoje poruke odraslima  prikazali crtežima. Sve  zanimljive poruke i crteže izložili smo u holu škole. Bilo je jako zanimljivih poruka. Svi su prolazeći pokraj panoa s porukama zastajali čitajući ih, ali i  razmišljajući o tome što nam djeca žele  poručiti.  

Neke  od  poruka : 

Tata, pusti  me u školu!

Želim  da  moji  roditelji  budu  pristojni.

Nemojte  se  svađati  između  sebe  i  vrijeđati  jedni  druge.

Mama  i tata, igrajte  se  sa  mnom.

Želim  da  se  odrasli  lijepo  ponašaju  prema  djeci.

poruke odraslima

razredna pravila

MEĐUNARODNI DAN BIJELOG ŠTAPA

Sljepoća

15. listopada obilježava se Međunarodni dan bijelog štapa.

Bijeli štap je pomagalo u kretanju za slijepe ljude. Mi smo u našoj školi obilježili taj dan 26. listopada u petak na satu razrednog odjela.

Pedagoginja škole Ingrid Šimičić pripremila je radionicu za nas učenike od 5. do 8. razreda u učionici hrvatskog jezika. Osim nas učenika na satu su bili i naši učitelji i razrednici. Pedagoginja nam je na početku postavljala pitanja o sljepoći i o tome kako žive slijepi ljudi. Zatim su neki učenici koji su se sami javili pokušali hodati zavezanih očiju uz pomoć bijelog štapa koji je napravio naš domar škole. Nama je to bilo zabavno, a učenici koji su odglumili slijepu osobu osjećali su se zbunjeno, usamljeno i nespretno su se kretali. Čuli smo i priče o uspješnim slijepim ljudima od kojih je jedan učitelj povijesti u školi. I na kraju su  neki učenici dobrovoljci, zavezanih očiju izvlačili razne predmete iz kutije da bi uz pomoć dodira, mirisa i zvuka mogli prepoznati o kojem se predmetu radi.

Sat je bio neobičan i drugačiji od ostalih satova u školi.

Dobili smo neka nova znanja o sljepoći i slijepim ljudima. Uvidjeli da bez obzira na hendikep koji čovjek ima uz upornost i trud može postati uspješan i sretan. Shvatili smo koliko je tim ljudima  teško i koliko mi trebamo biti sretni jer vidimo i jer smo zdravi.

Pokušali smo osjetiti težinu sljepoće kroz kretanje i njihov doživljaj svijeta. Koliko je zapravo tužno ne vidjeti sve ljepote prirode, svoga prijatelja i mamu.

Drago mi je da smo imali takav sat koji nas je podsjetio koliko je važno biti zdrav.

Učenici 7. razreda