ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

DA JE SVIJET SELO

...
Prilikom obrade gradiva iz geografije o stanovništvu svijeta učenici 6. razreda OŠ Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi izradili su plakat pod nazivom: „Da je svijet selo od 100 ljudi bilo bi:”. Cilj izrade plakata bio je poticanje učenika na svijest o različitim omjerima i uvjetima u kakvim ljudi žive u svijetu. Svijet, koji smo smjestili u selo koje čini 100 osoba, podijelili smo prema spolu, starosti, kontinentima, religiji, jeziku, obrazovanosti, pristupu pitkoj vodi, prehrani, zaklonu i pismenosti. Potrebne informacije i omjeri ranije su pronađeni na internetu i pripremljeni dok su učenici bojali crteže ili tražili slike po časopisima za koje su smatrali da prikazuju željenu informaciju te ih kasnije lijepili na plakat. Plakat je kasnije izvješen u hodniku škole. U izradi plakata sudjelovali su svi učenici: Ivan Ivanišević, Katica Ivanišević, Valentin Ivanišević, Mateo Jurić, David Rupar i Pamela Rupar s mentorom Branimirom Arbanasom. Evo što su učenici sami napisali o tome kako su izrađivali plakat:

Ivan i ja bojali smo slike. Mateo, David i Valentin su tražili slike. Pamela je ljepila, a učitelj rezao.
Katica Ivanišević, 6.

Na plakatu smo prikazali 50 muškaraca i žena. Nalazi se 20 djece, 66 odraslih i 14 staraca. Nabrojali smo jezike poput hindskog jezika, engleskog, arapskog i španjolskog. Plakat smo radili David, Pamela, Valentin, Ivan, Katica i ja. Izrezivali smo i lijepili naljepnice.
Mateo Jurić, 6.

Bilo mi je lijepo raditi plakat. Ja sam pisala, Katica, Valentin i David su podebljavali slova. Ivan i Katica su bojali. Malo sam ljepila, ali više sam pisala.
Pamela Rupar, 6.

petak, 15. studenoga 2013.

SMOTRA DJEČJEG STVARALAŠTVA (DND), SLATINA, 2013.

Plesom smo predstavili našu Školu


Krenuli smo iz Broda na Kupi u 5 sati ujutro. Samanto, Davorin i Laura već su bili u kombiju kada su došli po brata Davida, sestru Pamelu i mene. S nama su išle učiteljice Jelena Glad i Marija Tonković. Dugo smo se vozili do Slatine. Prošli smo različite krajeve, gradove i sela. Kad smo stigli u Slatinu lijepo su nas dočekali. Dobili smo svoj raspored i u dvorani promatrali drugu djecu kako plešu, glume ili recitiraju. Obukli smo kostime i pripremili se za nastup. Izveli smo klasični ples – Pavanu. Pogledali smo i ostale, a zatim otišli na ručak. Imali smo dovoljno slobodnog vremena da prošetamo po Slatini. Učiteljice i domar Mile su bili na kavi, a mi smo si kupili sladoled i igrali se u parku.
Krenuli smo kući. Stali smo u Virovitici. Tamo smo si kupili slatkiše i sokove. Čekao nas je dug put kući. Već je pao mrak. U kombiju smo spavali. Stigli smo kući kasno.
Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo jer sam vidjela i doživjela puno toga!

Rebeka Rupar, 4.r.