petak, 24. siječnja 2014.

U SPOMEN NA LUKU RITZA

Luka Ritz je naš primjer. Luka Ritz je naš junak.

24. siječnja 2014. na satu razrednog odjela prisjetili smo se dječaka po imenu Luka Ritz. Za njega ste sigurno svi čuli.
Na satu smo bili svi učenici od 5. do 8. razreda zajedno sa našim razrednicama. Sat je vodila pedagoginja škole.
Pedagoginja nas je upoznala s likom Luke Ritza, pokazala nam je njegovu sliku i pričala o tome kako je završio njegov mladi život. Na kraju smo pogledali filmić o njemu koji je snimila Hrvatska radio televizija.
Jako nam je žao tog dječaka. Bio je lijep, dobar, volio je glazbu, druženja s prijateljima, ma volio je sve što vole mladi. Imao je i djevojku.
Njegovi roditelji su beskrajno žalosni, a prijateljima jako nedostaje.
Umro je od ruku nasilnih dječaka koji iz dosade udaraju druge i izazivaju probleme. Ovaj put njihova dosada rezultirala je smrću mladog bića. Najžalosnije je što Luka nikoga od njih nije uvrijedio, izazvao, nije uzvratio.
Danas se u ime Luke Ritza održavaju koncerti, predavanja, a osmišljena je i nagrada u njegovo ime. Nagradu dobiva učenik koji se istaknuto zalagao za mir, prijateljstvo, u pomoći drugima i dobrim odnosima.
Slušajući ovu priču shvatili smo da je najbolje biti miran, ne svađati se, ne izazivati sukobe.
Ako imamo problem možemo ga riješiti mirnim putem, razgovorom, a ako ne možemo sami možemo zvati odraslu osobu iz škole koja nam može pomoći. Ako vidimo da je netko nasilan trebamo mu pomoći i potražiti za njega pomoć. Pokazati mu vrijednost prijateljstva i pristojnog ponašanja.
Super je također naći neki hobi, sport, neki interes da budemo zaposleni nekim fora aktivnostima. Tada bi bili zadovoljniji i ne bi imali vremena misliti na grozne stvari i unesrećivati druge.


slika preuzeta s interneta

ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

DA JE SVIJET SELO

...
Prilikom obrade gradiva iz geografije o stanovništvu svijeta učenici 6. razreda OŠ Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi izradili su plakat pod nazivom: „Da je svijet selo od 100 ljudi bilo bi:”. Cilj izrade plakata bio je poticanje učenika na svijest o različitim omjerima i uvjetima u kakvim ljudi žive u svijetu. Svijet, koji smo smjestili u selo koje čini 100 osoba, podijelili smo prema spolu, starosti, kontinentima, religiji, jeziku, obrazovanosti, pristupu pitkoj vodi, prehrani, zaklonu i pismenosti. Potrebne informacije i omjeri ranije su pronađeni na internetu i pripremljeni dok su učenici bojali crteže ili tražili slike po časopisima za koje su smatrali da prikazuju željenu informaciju te ih kasnije lijepili na plakat. Plakat je kasnije izvješen u hodniku škole. U izradi plakata sudjelovali su svi učenici: Ivan Ivanišević, Katica Ivanišević, Valentin Ivanišević, Mateo Jurić, David Rupar i Pamela Rupar s mentorom Branimirom Arbanasom. Evo što su učenici sami napisali o tome kako su izrađivali plakat:

Ivan i ja bojali smo slike. Mateo, David i Valentin su tražili slike. Pamela je ljepila, a učitelj rezao.
Katica Ivanišević, 6.

Na plakatu smo prikazali 50 muškaraca i žena. Nalazi se 20 djece, 66 odraslih i 14 staraca. Nabrojali smo jezike poput hindskog jezika, engleskog, arapskog i španjolskog. Plakat smo radili David, Pamela, Valentin, Ivan, Katica i ja. Izrezivali smo i lijepili naljepnice.
Mateo Jurić, 6.

Bilo mi je lijepo raditi plakat. Ja sam pisala, Katica, Valentin i David su podebljavali slova. Ivan i Katica su bojali. Malo sam ljepila, ali više sam pisala.
Pamela Rupar, 6.

petak, 15. studenoga 2013.

SMOTRA DJEČJEG STVARALAŠTVA (DND), SLATINA, 2013.

Plesom smo predstavili našu Školu


Krenuli smo iz Broda na Kupi u 5 sati ujutro. Samanto, Davorin i Laura već su bili u kombiju kada su došli po brata Davida, sestru Pamelu i mene. S nama su išle učiteljice Jelena Glad i Marija Tonković. Dugo smo se vozili do Slatine. Prošli smo različite krajeve, gradove i sela. Kad smo stigli u Slatinu lijepo su nas dočekali. Dobili smo svoj raspored i u dvorani promatrali drugu djecu kako plešu, glume ili recitiraju. Obukli smo kostime i pripremili se za nastup. Izveli smo klasični ples – Pavanu. Pogledali smo i ostale, a zatim otišli na ručak. Imali smo dovoljno slobodnog vremena da prošetamo po Slatini. Učiteljice i domar Mile su bili na kavi, a mi smo si kupili sladoled i igrali se u parku.
Krenuli smo kući. Stali smo u Virovitici. Tamo smo si kupili slatkiše i sokove. Čekao nas je dug put kući. Već je pao mrak. U kombiju smo spavali. Stigli smo kući kasno.
Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo jer sam vidjela i doživjela puno toga!

Rebeka Rupar, 4.r.

utorak, 8. listopada 2013.

DANI JABUKA

Značajan dan za moje mjesto
Dan jabuka održao se u Brodu na Kupi u subotu 28. rujna 2013. Naša je Škola donijela puno toga: jabuke, kolače, likere, rakiju i druge slastice. Zajedno sa svojim sestrama Rebekom i Pamelom sudjelovao sam na tom događaju.
Domaćini iz Broda na Kupi predstavili su način pravljenja jabučnog soka putem stiskanja jabuka. Sok smo posluživali ljudima koji su dolazili. Svi su uživali u izvrsnom, prirodnom soku i ukusnim kolačima. Bilo je za svakoga ponešto. 
Dane jabuka u Brodu na Kupi posjetio je i gradonačelnik Delnica Ivica Knežević sa suprugom što svjedoči o važnosti i zanimljivosti ove manifestacije.

                                               David Rupar, 6.



U subotu, 28. rujna 2013. godine, predstavljala sam na Danima jabuka domaće proizvode naše UZ Bobovac. To su razni proizvodi: džemovi, pekmezi, rakije, razni likeri, sokovi,  kolači i kraljica voća: jabuke. S nama je bila i učiteljica, voditeljica UZ Željka Podnar.
Bila sam obučena u narodnu nošnju koju mi je pomogla obući učiteljica Marija Tonković.
S obzirom da su sa mnom bili i moja sestra Rebeka i moj brat David, izvrsno smo se zabavili i bilo nam je jako lijepo.
                                      Pamela Rupar, 6.

ponedjeljak, 30. rujna 2013.

PRVI ŠKOLSKI DAN

Večer prije polaska u prvi razred… Uzbuđenje…
U torbi šarene bilježnice i knjige koje jedva čekaju da počnem pisati i učiti iz njih. Odjeća u kojoj ću krenuti u novi, nepoznati svijet bila je uredno složena. Nisam mogla zaspati od uzbuđenja. Stalno sam se prevrtala po krevetu.
Jutro… Napokon…
Mama me dovezla pred školu. Sa mnom je bio stariji brat koji me neprestano zadirkivao. Hrabro sam otvorila velika vrata škole i kročila u njen hol. A unutra… strka i zbrka, vriska i galama.
Zazvonilo je školsko zvono. Trrrr……
U holu škole, baš kao i vas danas, dočekali su nas stariji učenici, učitelji i ravnateljica. Poželjeli su nam dobrodošlicu. Naša učiteljica, Ana, povela nas je u učionicu, novi dom iduće četiri godine.
Tako i ja vama, dragi prvašići, od srca želim dobrodošlicu u našoj školi i sreću u svakom školskom danu.
Učenje, zadaće, ocjene sve će se to ponavljati iz dana u dan. Ali ne brinite! Ima tu i puno igre, smijeha, prijateljstava… ljubavi. J Vjerujte mi, nije uopće strašno!

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.

Laura Gadanec, 5.

Doček prvašića 2013./2014.
Prvašići su: Dušan Šajnović, Slađana Ivanišević i Snježana Ivanišević

četvrtak, 5. rujna 2013.

MOJA NAJDRAŽA UČITELJICA

Nekada učenica – danas učiteljica
učiteljica Ivana Ožanić
  1. Recite nam nešto o vašem školovanju, o osnovnoj školi koju ste pohađali?
Pohađala sam osnovnu školu u Brodu na Kupi koja se tada zvala Zdenko Petranović - Jastreb.  Krajem mog osnovnoškolskog obrazovanja promijenila je ime u Fran Krsto Frankopan i taj naziv nosi i danas.

  1. Kao bivšu učenicu naše škole vežu vas neke uspomene, zar ne?
Tako je! Vežu me uspomene vezane i uz školu i uz učitelje. Prije nas je bilo puno više u razredu nego vas danas. U školi su se stvorila brojna prijateljstva. I danas sam dobra sa svojim prijateljima, redovito se družimo i čujemo. Učitelji su bili jako dobri kao što su i danas. Uvijek su imali razumijevanja za sve nas i kada smo bili dobri i kada smo radili nestašluke.

  1. Što biste izdvojili iz svog srednjoškolskog obrazovanja?
Srednju sam školu pohađala u Delnicama. Išla sam u opću gimnaziju. Bilo je lijepo, ali ljepše je bilo u osnovnoj.

4. Kada ste odlučili postati učiteljicom?

Učiteljicom sam odlučila postati već u osnovnoj školi. Uzor mi je bila mama učiteljica. Kao djevojčica voljela sam gledat mamu kako se sprema za nastavu, sastavlja ispite i piše pripreme. Bila mi je želja upisati geografiju, ali u srednjoj se to ipak promijenilo i u četvrtom sam se razredu odlučila upisati na učiteljski fakultet.

  1. Fakultet ...
Upisala sam učiteljski fakultet u Rijeci u trajanju četiri godine, no kada sam upisala četvrtu godinu ponudili su nam još jednu godinu studiranja kako bi stekli akademski  naziv magistar obrazovanja. Naravno da sam i tu mogućnost objeručke prihvatila.

  1. Povratak u školu. Veseli vas rad s djecom?
Naravno da me veseli. Rad s djecom znači svakodnevno biti u društvu djece, u igri, smijehu, nestašlucima... Volim se pripremati za nastavu, učiti djecu, otkivati im nove svjetove, pripremati ih za budućnost. Svakodnevno učim od njih i to je najljepši dio učiteljskog posla. Zaista volim ovaj posao!

7. Što ste očekivali od svog zanimanja?

Moram priznati da nisam očekivala da ću tako teško naći posao. Zahvalna sam na svakom danu koji sam provela u ovoj školi kao učiteljica na zamjeni. Nadam se da ću jednoga dana imati svoju učionicu. Od svog sam zanimanja očekivala puno i u ovih godinu i pol dana, koliko sam radila kao učiteljica, moja su se očekivanja više-manje ispunila. Učiteljski posao je težak, ali toliko dinamičan i ispunjavajući da ne mogu zamisliti sebe u nekoj drugoj ulozi, na nekom drugom radnom mjestu.
Laura Gadanec, 5.r.

četvrtak, 4. srpnja 2013.

SURADNJA S PRIJATELJIMA IZ SLOVENIJE

Prekrasan dan u OŠ Fara
Dana 30. lipnja 2013. Rotary klub iz Kočevja pozvao je Školu na svečanost predstavljanja pomlatka Rotary kluba Kočevje. Njihov predsjednik Iztok Ivančić pozvao je predstavnike Škole i povodom ulaska Hrvatske u EU. Kao humanitarna organizacija donirali su OŠ Fara i OŠ Frana Krste Frankopana (našoj školi) simboličan ček od 500 €. Sredstva su namjenska i njima ćemo popuniti fond školske lektire, obogatiti medijsku kulturu, opremiti jednu učionicu DVD-om. Također, dio sredstva namijenjen je daljnjem ostvarenju projekta Čitamo mi, u obitelji svi kojim razvijamo kulturu čitanja i odnosa prema knjizi kod djece, ali i njihove obitelji. Na svečanosti su nazočile ravnateljica Snježana Krizmanić te učiteljice Jelena Glad, Marijeta Tonković i Željka Podnar.


ravnateljica Snježana Krizmanić