Večer prije polaska u
prvi razred… Uzbuđenje…
U torbi šarene
bilježnice i knjige koje jedva čekaju da počnem pisati i učiti iz njih. Odjeća
u kojoj ću krenuti u novi, nepoznati svijet bila je uredno složena. Nisam mogla
zaspati od uzbuđenja. Stalno sam se prevrtala po krevetu.
Jutro… Napokon…
Mama me dovezla pred
školu. Sa mnom je bio stariji brat koji me neprestano zadirkivao. Hrabro sam
otvorila velika vrata škole i kročila u njen hol. A unutra… strka i zbrka,
vriska i galama.
Zazvonilo je školsko
zvono. Trrrr……
U
holu škole, baš kao i vas danas, dočekali su nas stariji učenici, učitelji i
ravnateljica. Poželjeli su nam dobrodošlicu. Naša učiteljica, Ana, povela nas
je u učionicu, novi dom iduće četiri godine.
Tako
i ja vama, dragi prvašići, od srca želim dobrodošlicu u našoj školi i sreću u
svakom školskom danu.
Učenje,
zadaće, ocjene sve će se to ponavljati iz dana u dan. Ali ne brinite! Ima tu i
puno igre, smijeha, prijateljstava… ljubavi. J Vjerujte mi,
nije uopće strašno!
Od
kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
Laura Gadanec,
5.
 |
| Doček prvašića 2013./2014. |
Nema komentara:
Objavi komentar