DA JE SVIJET SELO

...

Prilikom obrade gradiva iz geografije o stanovništvu svijeta učenici 6. razreda OŠ Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi izradili su plakat pod nazivom: „Da je svijet selo od 100 ljudi bilo bi:”. Cilj izrade plakata bio je poticanje učenika na svijest o različitim omjerima i uvjetima u kakvim ljudi žive u svijetu. Svijet, koji smo smjestili u selo koje čini 100 osoba, podijelili smo prema spolu, starosti, kontinentima, religiji, jeziku, obrazovanosti, pristupu pitkoj vodi, prehrani, zaklonu i pismenosti. Potrebne informacije i omjeri ranije su pronađeni na internetu i pripremljeni dok su učenici bojali crteže ili tražili slike po časopisima za koje su smatrali da prikazuju željenu informaciju te ih kasnije lijepili na plakat. Plakat je kasnije izvješen u hodniku škole. U izradi plakata sudjelovali su svi učenici: Ivan Ivanišević, Katica Ivanišević, Valentin Ivanišević, Mateo Jurić, David Rupar i Pamela Rupar s mentorom Branimirom Arbanasom. Evo što su učenici sami napisali o tome kako su izrađivali plakat:

Ivan i ja bojali smo slike. Mateo, David i Valentin su tražili slike. Pamela je ljepila, a učitelj rezao.

Katica Ivanišević, 6.

Na plakatu smo prikazali 50 muškaraca i žena. Nalazi se 20 djece, 66 odraslih i 14 staraca. Nabrojali smo jezike poput hindskog jezika, engleskog, arapskog i španjolskog. Plakat smo radili David, Pamela, Valentin, Ivan, Katica i ja. Izrezivali smo i lijepili naljepnice.

Mateo Jurić, 6.

Bilo mi je lijepo raditi plakat. Ja sam pisala, Katica, Valentin i David su podebljavali slova. Ivan i Katica su bojali. Malo sam ljepila, ali više sam pisala.

Pamela Rupar, 6.

SMOTRA DJEČJEG STVARALAŠTVA (DND), SLATINA, 2013.

Plesom smo predstavili našu Školu

Krenuli smo iz Broda na Kupi u 5 sati ujutro. Samanto, Davorin i Laura već su bili u kombiju kada su došli po brata Davida, sestru Pamelu i mene. S nama su išle učiteljice Jelena Glad i Marija Tonković. Dugo smo se vozili do Slatine. Prošli smo različite krajeve, gradove i sela. Kad smo stigli u Slatinu lijepo su nas dočekali. Dobili smo svoj raspored i u dvorani promatrali drugu djecu kako plešu, glume ili recitiraju. Obukli smo kostime i pripremili se za nastup. Izveli smo klasični ples – Pavanu. Pogledali smo i ostale, a zatim otišli na ručak. Imali smo dovoljno slobodnog vremena da prošetamo po Slatini. Učiteljice i domar Mile su bili na kavi, a mi smo si kupili sladoled i igrali se u parku.

Krenuli smo kući. Stali smo u Virovitici. Tamo smo si kupili slatkiše i sokove. Čekao nas je dug put kući. Već je pao mrak. U kombiju smo spavali. Stigli smo kući kasno.

Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo jer sam vidjela i doživjela puno toga!

Rebeka Rupar, 4.r.

DANI JABUKA

Značajan dan za moje mjesto

Dan jabuka održao se u Brodu na Kupi u subotu 28. rujna 2013. Naša je Škola donijela puno toga: jabuke, kolače, likere, rakiju i druge slastice. Zajedno sa svojim sestrama Rebekom i Pamelom sudjelovao sam na tom događaju.

Domaćini iz Broda na Kupi predstavili su način pravljenja jabučnog soka putem stiskanja jabuka. Sok smo posluživali ljudima koji su dolazili. Svi su uživali u izvrsnom, prirodnom soku i ukusnim kolačima. Bilo je za svakoga ponešto. 

Dane jabuka u Brodu na Kupi posjetio je i gradonačelnik Delnica Ivica Knežević sa suprugom što svjedoči o važnosti i zanimljivosti ove manifestacije.

                                               David Rupar, 6.

U subotu, 28. rujna 2013. godine, predstavljala sam na Danima jabuka domaće proizvode naše UZ Bobovac. To su razni proizvodi: džemovi, pekmezi, rakije, razni likeri, sokovi,  kolači i kraljica voća: jabuke. S nama je bila i učiteljica, voditeljica UZ Željka Podnar.

Bila sam obučena u narodnu nošnju koju mi je pomogla obući učiteljica Marija Tonković.

S obzirom da su sa mnom bili i moja sestra Rebeka i moj brat David, izvrsno smo se zabavili i bilo nam je jako lijepo.

                                      Pamela Rupar, 6.

PRVI ŠKOLSKI DAN

Večer prije polaska u prvi razred… Uzbuđenje…

U torbi šarene bilježnice i knjige koje jedva čekaju da počnem pisati i učiti iz njih. Odjeća u kojoj ću krenuti u novi, nepoznati svijet bila je uredno složena. Nisam mogla zaspati od uzbuđenja. Stalno sam se prevrtala po krevetu.

Jutro… Napokon…

Mama me dovezla pred školu. Sa mnom je bio stariji brat koji me neprestano zadirkivao. Hrabro sam otvorila velika vrata škole i kročila u njen hol. A unutra… strka i zbrka, vriska i galama.

Zazvonilo je školsko zvono. Trrrr……

U holu škole, baš kao i vas danas, dočekali su nas stariji učenici, učitelji i ravnateljica. Poželjeli su nam dobrodošlicu. Naša učiteljica, Ana, povela nas je u učionicu, novi dom iduće četiri godine.

Tako i ja vama, dragi prvašići, od srca želim dobrodošlicu u našoj školi i sreću u svakom školskom danu.

Učenje, zadaće, ocjene sve će se to ponavljati iz dana u dan. Ali ne brinite! Ima tu i puno igre, smijeha, prijateljstava… ljubavi. J Vjerujte mi, nije uopće strašno!

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.

Laura Gadanec, 5.

Doček prvašića 2013./2014.

Prvašići su: Dušan Šajnović, Slađana Ivanišević i Snježana Ivanišević

MOJA NAJDRAŽA UČITELJICA

Nekada učenica – danas učiteljica

učiteljica Ivana Ožanić

1. Recite nam nešto o vašem školovanju, o osnovnoj školi koju ste pohađali?

Pohađala sam osnovnu školu u Brodu na Kupi koja se tada zvala Zdenko Petranović - Jastreb.  Krajem mog osnovnoškolskog obrazovanja promijenila je ime u Fran Krsto Frankopan i taj naziv nosi i danas.

2. Kao bivšu učenicu naše škole vežu vas neke uspomene, zar ne?

Tako je! Vežu me uspomene vezane i uz školu i uz učitelje. Prije nas je bilo puno više u razredu nego vas danas. U školi su se stvorila brojna prijateljstva. I danas sam dobra sa svojim prijateljima, redovito se družimo i čujemo. Učitelji su bili jako dobri kao što su i danas. Uvijek su imali razumijevanja za sve nas i kada smo bili dobri i kada smo radili nestašluke.

3. Što biste izdvojili iz svog srednjoškolskog obrazovanja?

Srednju sam školu pohađala u Delnicama. Išla sam u opću gimnaziju. Bilo je lijepo, ali ljepše je bilo u osnovnoj.

4. Kada ste odlučili postati učiteljicom?

Učiteljicom sam odlučila postati već u osnovnoj školi. Uzor mi je bila mama učiteljica. Kao djevojčica voljela sam gledat mamu kako se sprema za nastavu, sastavlja ispite i piše pripreme. Bila mi je želja upisati geografiju, ali u srednjoj se to ipak promijenilo i u četvrtom sam se razredu odlučila upisati na učiteljski fakultet.

5. Fakultet ...

Upisala sam učiteljski fakultet u Rijeci u trajanju četiri godine, no kada sam upisala četvrtu godinu ponudili su nam još jednu godinu studiranja kako bi stekli akademski  naziv magistar obrazovanja. Naravno da sam i tu mogućnost objeručke prihvatila.

6. Povratak u školu. Veseli vas rad s djecom?

Naravno da me veseli. Rad s djecom znači svakodnevno biti u društvu djece, u igri, smijehu, nestašlucima... Volim se pripremati za nastavu, učiti djecu, otkivati im nove svjetove, pripremati ih za budućnost. Svakodnevno učim od njih i to je najljepši dio učiteljskog posla. Zaista volim ovaj posao!

7. Što ste očekivali od svog zanimanja?

Moram priznati da nisam očekivala da ću tako teško naći posao. Zahvalna sam na svakom danu koji sam provela u ovoj školi kao učiteljica na zamjeni. Nadam se da ću jednoga dana imati svoju učionicu. Od svog sam zanimanja očekivala puno i u ovih godinu i pol dana, koliko sam radila kao učiteljica, moja su se očekivanja više-manje ispunila. Učiteljski posao je težak, ali toliko dinamičan i ispunjavajući da ne mogu zamisliti sebe u nekoj drugoj ulozi, na nekom drugom radnom mjestu.

Laura Gadanec, 5.r.

SURADNJA S PRIJATELJIMA IZ SLOVENIJE

Prekrasan dan u OŠ Fara

Dana 30. lipnja 2013. Rotary klub iz Kočevja pozvao je Školu na svečanost predstavljanja pomlatka Rotary kluba Kočevje. Njihov predsjednik Iztok Ivančić pozvao je predstavnike Škole i povodom ulaska Hrvatske u EU. Kao humanitarna organizacija donirali su OŠ Fara i OŠ Frana Krste Frankopana (našoj školi) simboličan ček od 500 €. Sredstva su namjenska i njima ćemo popuniti fond školske lektire, obogatiti medijsku kulturu, opremiti jednu učionicu DVD-om. Također, dio sredstva namijenjen je daljnjem ostvarenju projekta Čitamo mi, u obitelji svi kojim razvijamo kulturu čitanja i odnosa prema knjizi kod djece, ali i njihove obitelji. Na svečanosti su nazočile ravnateljica Snježana Krizmanić te učiteljice Jelena Glad, Marijeta Tonković i Željka Podnar.

ravnateljica Snježana Krizmanić

INTERVJU

RAZGOVARALA SAM S PEDAGOGICOM ŠKOLE INGRID ŠIMIČIĆ

Kakav je posao školskog pedagoga?

Posao školskog pedagoga je vrlo šarolik i kako se u literaturi kaže pedagog je kartica za sve. Radi se papirnati dio posla, rad s roditeljima, učiteljima i djecom, drugim riječima pokrivaju se svi segmenti života i rada u školi. Ja trebam biti upoznata sa svim onim što se događa jer tek tada možeš do kraja radit posao kako treba i kako se od tebe očekuje.

Što možete reći o našoj školi?  Po čemu je ona drugačija od drugih škola u kojima ste radili?

To je treća škola u kojoj radim u Gorskom kotaru. Ona je zapravo vrlo slična drugim školama, a opet drugačija jer je manja od nekakvih gradskih škola. Posebna je i prepoznatljiva po priznanjima koji se vide na zidovima škole jer je zadruga Bobovac vrlo aktivna i vrlo uspješna. Zatim okoliš škole, koji se svojom ljepotom ističe od okoliša drugih škola, u kojem su djeca vrlo aktivna kao i učitelji jer se brinu o njemu. Znači, svi koji živimo u ovoj školi veoma smo ekološki osviješteni i čestim radnim akcijama neformalno se družimo, bolje upoznajemo i zajedničkim snagama doprinosimo školi i zajednici. A, definitivno, ova mi je škola najposebnija po učenicima.

Volite li rad s učenicima?

Pa, zapravo volim. To mi je totalni izazov zato što kad radiš papirnati dio posla papir te ne  može uvrijediti, ne može te usrećit, razočarati. S učenicima je to uvijek neko novo iskustvo, nešto što te tjera da drugačije radiš, da ih upoznaš, zbližiš se s njima, da postanete suradnici.  Tako da je to u svakom slučaju izazov. 

Jesu li vas kada učenici naljutili?

Pa jesu, naljutili su me. Mi odrasli također imamo osjećaje, dobre i loše, tako da sam osjećala i doživjela ljutnju. Učenici tzv. buntovnici krše pravila i nekakvu ravnotežu života u školi i to me ljuti jer je njihov način neprimjeren. Često bi sve bilo lakše da koriste one četiri lijepe riječi: molim, izvoli, hvala i oprosti.  

Možete li usporediti sebe kao učenicu  i učenike danas?

U vrijeme, kada sam bila učenica osnovna škole, meni i mnogim učenicima tada nije padalo napamet da se ponašamo kao neka djeca u današnjim školama npr. ne poštujemo učitelje, otvoreno pitamo o nekim stvarima koje su nama bile skoro pa zabranjene u ono vrijeme. Također se promijenio odnos između roditelja i učitelja koji je puno prisniji i direktniji i u razgovoru i u pristupu. Moram priznati da su se mnoge stvari promijenile i što se više ide ka nekakvoj otvorenosti prema djeci i što se više govori o pravima djece, to su se izgubile neke obaveze, neka pristojna distanca potrebna u ovom odnosu.

Što mislite o kazni kao odgojnoj mjeri?

Kazna kao riječ veoma ružno zvuči pa kad ja kao pedagog kažem da jesam za kaznu netko me može krivo shvatiti. Osobno jesam za kaznu zato što ni odrasli ni djeca ne mogu živjeti bez nekakvih sankcija i posljedica, pa tako niti kada se krše pravila, ne poštuju obaveze, dogovori itd. Teško je djecu koja nemaju vođeni odgoj i smjernice privolit na dogovor i poštivanje toga. Negdje se stvarno trebaju poduzeti određene akcije, posljedice i sankcije da bi to djelovalo i da bi dijete i pod takvim pritiskom, nažalost, shvatilo da je ipak život sa pravilima puno uredniji.

Imate li hobi?

Imam hobi, a to je izrada nakita od starih, neiskorištenih materijala, košulja, marama i sl. dugmića, kamenčića, perlica koje se ne koriste. Od toga izrađujem nekakav nakit, a u planu su mi i torbice.

I za kraj...

Ovo je bila prva godina adaptacije. Brzo je prošla. Osjećam da sam prihvaćena što mi je jako bitno. Kolektiv je odličan, djeca su draga, bez obzira na ranije spomenutu ljutnju, i želim da mi svaka godina bude još bolja i lakša. Sigurna sam da će tako i biti.

Pamela Jurić, 6.

SUNČANI SAT

Istinita priča o Rimljanima

Sunčani sat su izmislili Rimljani da bi znali koliko je sati. Međutim, da bi znali koliko je sati morali su napraviti sunčevu sjenu. Uvijek su čekali da se sunce pojavi i kada je sunce izašlo postavili su se tako da im vlastita sjena pokaže koliko je sati. Pomoću sjene su se orijentirali u vremenu. Još dan danas mogu se naći ostaci sunčanog sata u Rimu.

Tako smo i mi napravili sunčani sat pomoću učitelja i učenika od 5. do 8. razreda. Sunčani sat je u školskom voćnjaku. Sada i mi znamo koliko je sati pomoću sjene i sunca.

Željko Štimac, 7. razred

DAN ŠKOLE

Dan škole u književnom duhu

Dan škole održan je 9. svibnja. Nastava je toga dana počela nešto kasnije jer smo u popodnevnim satima imali priredbu i promociju knjige Brod na Kupi autora Vladimira Mancea kojoj je naša škola izdavač. Sve je bilo užurbano i pripreme su tekle od ranoga jutra. Trebalo je ponoviti program kojim smo dočekali i razveselili goste, roditelje i učitelje. Proba kostima, ples, gluma, recitacija, pjesma... redalo se jedno za drugim. Prije 17:00 sati počeli su stizati gosti i sam autor knjige u pratnji supruge. Svi su bili oduševljeni našim plesom – pavanom kojom smo dočarali život Frankopana u 16. stoljeću. Scenskom igrom Dolina leptira vratili smo se u sadašnjost želeći osvijestiti svakog gledatelja o važnosti očuvanja okoliša i ljepoti Kupske doline. Glavni lik u predstavi je Danijela Jurković i odlično je odglumila leptira koji promatra sve što čovjek čini prirodi, veseli se i tuguje zajedno s prirodom. Učiteljica Ivana Ožanić kazivala je poruku djeci i odraslima na domaćem brodskom govoru što je oduševilo sve prisutne. Odom Kupskoj dolini učenici su se pozdravili do neke sljedeće prilike. Slijedilo je predstavljanje knjige. Autor, ravnateljica škole Snježana Krizmanić i novinar Novog lista Marinko Krmpotić predstavili su knjigu Brod na Kupi. Autor je s osjećajima govorio o njenom nastajanju, o podacima koji se nalaze u knjizi i kako je do njih došao. Svojim izlaganjem prošao je gotova sva poglavlja knjige približivši je tako svakom slušatelju, budućem čitatelju. Gosp. Marinko Krmpotić posebno je istakao njenu vrijednost za cijeli Gorski kotar, županiju, ali i šire i naglasio kako je zbog toga knjiga ove godine osvojila Gorančicu (književnu nagradu za goranska djela). Ravnateljica škole, u svojstvu izdavača, nije skrivala oduševljenje što je tako veliki posao priveden kraju i što se škola kao izdavač može pohvaliti ovako vrijednim djelom. Posebno se zahvalila autoru, gosp. Vladimiru što je svojom knjigom uspio prikazati „povijest kraja, ali i povijesti općenito u malom“. Nakon reda čestitavanja i zahvalnosti druženje se nastavilo uz domjenak do kasnih sati.

školski zbor i naši mali glumci

predstavljanje knjige Brod na Kupi

RADNA AKCIJA

Više cvijeća, manje smeća...

Svako proljeće naša Škola organizira i provodi radne akcije u svrhu uređenja školskog okoliša. Potrebno je pograbiti lišće, otkloniti stare, slomljene i bolesne grane stabala, obrezati  i  okrečiti voćke, obrezati ukrasno bilje i sve što je potrebno da naš okoliš bude lijep i ugodan oku kako našem tako  i posjetiteljevom. 

Okoliš je velik i zahtjeva puno pažnje i radnih sati da se dovede u red. Obzirom da je broj učenika u našoj školi svake školske godine sve manji, manje je i vrijednih ruku.

Najveći broj aktivnosti za uređenje okoliša održavaju se tijekom ožujka i travnja ovisno o vremenskim prilikama, a posvećene su obilježavanju značajnih ekoloških datuma koji su brojni u ova dva mjeseca. 

U svojim aktivnostima nismo sami. Tako smo u jesen s udrugom SMART 2010. organizirali povodom Dana volontera radnu akciju za uređenje okoliša. Pridružili su nam se brojni mještani i roditelji. Okoliš se pretvorio u bajku. Bio je predivan. Čist, bez smeća od prolaznih turista, uređene ukrasne biljke, pokošena travica. Sudjelovalo nas je oko pedesetak.

Povodom Dana zaštite okoliša pristupili smo međunarodnoj ekološkoj aktivnosti „Očistimo Sloveniju u jedan dan 2012.“. Svoju kontinuiranu suradnju s Osnovnom školom Vas –Fara iz Republike Slovenije osnažili smo zajedničkim aktivnostima u kojoj naši učenici i učitelji nastoje što bolje pripomoći susjedima  u održavanju čistoće uz samu granicu i tok rijeke Kupe.

Ovogodišnja duga zima s velikim oborinama našim rukama dala je obilje posla. Naglo zatopljenje i dolazak proljeća tražilo je od nas hitnu intervenciju u okolišu. Organizirali smo radne akcije  19. i 20. travnja 2013. godine. Svojim aktivnostima pridružili smo se obilježavanju Dana zaštite okoliša i  Akciji Zelena čistka. Pozvali smo roditelje, mještane i udruge. U aktivnosti je sudjelovalo 47 pari vrijednih ruku učitelja, nešto roditelja i učenika. Akciji  su se pridružili i  najmlađi sudionici  Šime (3,5 godina)  i  Noa (4,5 godina). Uvažavajući mladost i dobru volju pridružili su nam se i članovi Udruge ARTerija iz Delnica.

U petak, 19. travnja,  maleni i veliki, oko 40-k učenika,  očistili su smeće, sakupljali otpale grane i vršili pripremu za drugi dan.

Veliki posao obavljen je 20. travnja. Okoliš je poprimio svjež izgled, djeluje uređeno i pomlađeno. Brojne mlade sadnice iz Rasadnika u Kuželju Uprave šuma Delnice zamijenile su polomljene i uništene grmove i stabla.

Ovom prilikom se zahvaljujem našem kolektivu, koji se u potpunosti odazvao, nas 23-e, nekolicini učenika i roditelja, mještana i udruzi ARTerija. 

Zahvaljujem se vrijednim rukama svih sudionika.

Snježana Krizmanić, ravnateljica 

Sudjelovali su: 

Pamela Rupar, David Rupar, Rebeka Rupar, David Šokčević, Matija Gretić, Mario Gretić, Laura Gadanec, Borna Gadanec, Katica Ivanišević, Šime Čačić, Noa Jakšinić, Marijan Krizmanić, Colnar Mislav , Mauhar Dominik, Majnarić Tomislav, Košmrlj Krešimir, Crnković Doris, Štimac Ivana, Ana Marija Mikloška, Jelena Glad, Ivana Ožanić, Marija Tonković, Ana Mihelčić Šamec, Ana Derenčinović, Naš Špiro, Neven Lakoš, Božica Oštarić, Željka Podnar, Ljubica Oškera, Davor Tkalac, Igor Brčić, Milan Vukelić, Zoran Skender, Jelena Tomas Čargonja, Mauro Čargonja, Ivan Jakšinić, Vivijana  Jakšinić, Ingrid Šimičić, Vitomirka Gašparac, Božica Miličević, Milan Marković, Ines Gadanec, Kristina Šokčević, gđa. Skladany, Rajka Rupar, Stanislav Rupar, Snježana Krizmanić

MEDIJI, FACEBOOK, INTERNET... :)

1.       Koja je bila Vaša motivacija za odabir učiteljskog poziva?

Najveća motivacija za odabir ovoga poziva je rad s djecom i prenašanje vlastitog znanja na djecu i buduće generacije.

Učiteljica informatike Jelena Tomas Čargonja

2.       Odrastanje mladih danas ne može se zamisliti bez interneta. Koliko, po Vašem mišljenju, internet utječe na nove, mlade generacije?

Internet jako utječe na mlade generacije prvenstveno zato što na internetu postoje raznorazni dostupni sadržaji. Problem je ako se oni koriste u neželjene svrhe, tj. ako djeca putem tih sadržaja stvaraju krivu sliku o sebi i svijetu koji ih okružuje. Neka se djece ne znaju koristit tim sadržajima i razlikovati dobre od loših informacija koje nađu na internetu. Problem nastaje i kad internet postaje ovisnost. Tada je on itekako štetan. Međutim, internet je prozor u svijet tako da je nemoguće u današnje vrijeme zamisliti život bez njega. Treba ga koristiti jer on nam može uvelike pomoći i ponuditi informacije koje nam trebaju, ali treba u svemu imati mjeru. Tako i u korištenju interneta. Mi, učitelji, smo tu da na to ukažemo djeci i da im pomognemo u njihovom služenju tako jakim medijem.

3.       Jesu li prava djece ugrožena raznim, novim medijima?

Jesu! Mediji jako utječu na djecu danas. Često se raznim medijima vijesti prezentiraju na jako subjektivan način, a time djetetu nije dopuštena mogućnost da donese vlastiti stav o određenoj temi.

4.       Što mislite o Facebook-u? Je li on zabava, potreba ili ovisnost?

Mislim da je Facebook sve što si naveo, ali ovo treće-ovisnost nastaje prekomjernim korištenjem i tada je on štetan. To trebaju imati na umu svi, i mali i veliki, jer tanka je granica između zabave i ovisnosti, a u taj začarani krug mnogi nesvjesno upadnu bez obzira na godine.

5.       Jeste li zadovoljni svojim učenicima i njihovim interesom za stjecanje novih znanja?

Sve u svemu jesam, ali isto tako mislim da bi se pojedinci mogli i malo više potruditi. J

6.       Što vas posebno veseli, a što naljuti kod učenika?

Najviše me ljuti neposlušnost, odgovaranje, a veselim me kad učenik pokaže interes za rad, projekte i da stvarno radi sa željom, voljom i želi napredovati.

7.       Za sve čitatelje Crva, našeg učeničkog lista, možete li nam reći što je važno za budućnost svakog učenika.

Prvenstveno treba prepoznati svoje ambicije i talente, odabrati svoj put kojim će osigurati svoju budućnost, a tada treba na tome i ustrajati, biti uporan i dosljedan sebi.

Borna Gadanec, 8.

Borna i učiteljica Jelena

SVETI NIKOLA

Sjećanje na 6.12.2012.

Iako je prošlo više od 2 mjeseca od posjeta dragog nam Svetog Nikole s veseljem se prisjećamo toga dana kad je bio u našoj školi. Došao je u pratnji Krampusa - zločestog vraga koji nas je sve uplašio. Za Nikolu smo pripremili pjesme, recitacije i pisma. Nikola je bio dobar prema svima i podijelio nam je slatkiše. Obećali smo da ćemo biti dobri i sljedeće godine, da ćemo slušati roditelje i učitelje, puno učiti i redovito pisati zadaće. Nažalost, često tijekom godine zaboravimo na obećanje!

Darko Grm, 4. raz.

Sveti Nikola i Krampus

Niko prima naša pisma

recitacija učenika 1. i 2. razreda

recitacija učenika 3. i 4. razreda

Niko čita pisma

MAŠKAREEEEE...

Prepoznaj me ako možeš

Svake godine u našoj školi veljača je u znaku maškara. Vrijeme veselja, zabave, pjesme, plesa i maski veseli svakog učenika u našoj školi. Ove smo godine crtali maske u različitim tehnikama i ukrasili panoe u holu škole i razredima.

Na taj smo se način pripremali za 12. 2. kada je bio planiran Dan pod maskama. Svi smo bili jako uzbuđeni i cijeli smo tjedan smišljali kako se i u što maskirati. Za taj smo dan s učiteljem glazbene kulture Damirom Zagoršćakom pripremali zborske pjesme. U knjižnici smo se prijavljivali za karaoke show. Knjižničarka je pripremila pjesme koje smo prijavili, a učitelj Damir donio je mikrofone i zvučnike. Bilo je odlično! Pjevali smo pjesme o ljubavi, maškarama, tužne i vesele, ali u svakom smo se trenutku super zabavljali. Bodrili smo jedni druge i svakog pjevača nagradili velikim pljeskom. Cure su sve oduševile svojim pjevanjem i plesanjem, a dečki su kao pravi trubaduri otpjevali nekoliko ljubavnih pjesama za nadolazeće Valentinovo.

Kakva je atmosfera vladala hodnicima škole taj dan najbolje govore slike:

LiDraNo 2013.

Stranac u izvedbi Matije Gretića

LiDraNo je smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva na kojoj učenici mogu pokazati svoju kreativnost i talent, maštati, stvarati i s posebnim žarom pokazati što su napravili.

Dana, 11.02.2013. najuzbuđeniji učenik naše škole, iako to nije želio priznati, bio je Matija Gretić, učenik sedmoga razreda. Matija se natjecao u kategoriji scenskih nastupa – pojedinačni nastupi s monologom. Francuska kapica, ulaštene cipele, lijepa, karirana košuljica…sve je bilo na mjestu. Posljednja proba -  pred svim učenicima i djelatnicima škole Matija je izveo svoj monolog. Nagradili smo ga velikim pljeskom i tako ga ohrabrili prije nastupa na smotri. Na međuopćinsku smotru Lidrano, koja se ove godine održavala u Ravnoj Gori, pratile su ga čak tri osobe: vozač Mile, razrednica i mentorica Ana Derenčinović te  ravnateljica škole.

S pomno odabranim tekstom Alberta Camusja  Stranac  Matija je na redu za izvođenje bio sedmi. Ležerno ušetavši na pozornicu, predstavio se i „odradio“ monolog kao da to radi oduvijek i kao da je to najprirodnija stvar u njegovom životu. Ako je trema i postojala, Matija ju je vrhunski sakrio. Odradio je posao kao pravi profesionalac.

Malo je nedostajalo do županijskog…malo, mrvica. Razrednica je zbog toga bila malo razočarana, ali istovremeno i zadovoljna izvrsnom izvedbom svoga učenika.

Ostaje nam samo da Matiji i njegovoj učiteljici Ani poželimo više sreće dogodine.

                                                           Novinari