ponedjeljak, 30. rujna 2013.

PRVI ŠKOLSKI DAN

Večer prije polaska u prvi razred… Uzbuđenje…
U torbi šarene bilježnice i knjige koje jedva čekaju da počnem pisati i učiti iz njih. Odjeća u kojoj ću krenuti u novi, nepoznati svijet bila je uredno složena. Nisam mogla zaspati od uzbuđenja. Stalno sam se prevrtala po krevetu.
Jutro… Napokon…
Mama me dovezla pred školu. Sa mnom je bio stariji brat koji me neprestano zadirkivao. Hrabro sam otvorila velika vrata škole i kročila u njen hol. A unutra… strka i zbrka, vriska i galama.
Zazvonilo je školsko zvono. Trrrr……
U holu škole, baš kao i vas danas, dočekali su nas stariji učenici, učitelji i ravnateljica. Poželjeli su nam dobrodošlicu. Naša učiteljica, Ana, povela nas je u učionicu, novi dom iduće četiri godine.
Tako i ja vama, dragi prvašići, od srca želim dobrodošlicu u našoj školi i sreću u svakom školskom danu.
Učenje, zadaće, ocjene sve će se to ponavljati iz dana u dan. Ali ne brinite! Ima tu i puno igre, smijeha, prijateljstava… ljubavi. J Vjerujte mi, nije uopće strašno!

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.

Laura Gadanec, 5.

Doček prvašića 2013./2014.
Prvašići su: Dušan Šajnović, Slađana Ivanišević i Snježana Ivanišević

četvrtak, 5. rujna 2013.

MOJA NAJDRAŽA UČITELJICA

Nekada učenica – danas učiteljica
učiteljica Ivana Ožanić
  1. Recite nam nešto o vašem školovanju, o osnovnoj školi koju ste pohađali?
Pohađala sam osnovnu školu u Brodu na Kupi koja se tada zvala Zdenko Petranović - Jastreb.  Krajem mog osnovnoškolskog obrazovanja promijenila je ime u Fran Krsto Frankopan i taj naziv nosi i danas.

  1. Kao bivšu učenicu naše škole vežu vas neke uspomene, zar ne?
Tako je! Vežu me uspomene vezane i uz školu i uz učitelje. Prije nas je bilo puno više u razredu nego vas danas. U školi su se stvorila brojna prijateljstva. I danas sam dobra sa svojim prijateljima, redovito se družimo i čujemo. Učitelji su bili jako dobri kao što su i danas. Uvijek su imali razumijevanja za sve nas i kada smo bili dobri i kada smo radili nestašluke.

  1. Što biste izdvojili iz svog srednjoškolskog obrazovanja?
Srednju sam školu pohađala u Delnicama. Išla sam u opću gimnaziju. Bilo je lijepo, ali ljepše je bilo u osnovnoj.

4. Kada ste odlučili postati učiteljicom?

Učiteljicom sam odlučila postati već u osnovnoj školi. Uzor mi je bila mama učiteljica. Kao djevojčica voljela sam gledat mamu kako se sprema za nastavu, sastavlja ispite i piše pripreme. Bila mi je želja upisati geografiju, ali u srednjoj se to ipak promijenilo i u četvrtom sam se razredu odlučila upisati na učiteljski fakultet.

  1. Fakultet ...
Upisala sam učiteljski fakultet u Rijeci u trajanju četiri godine, no kada sam upisala četvrtu godinu ponudili su nam još jednu godinu studiranja kako bi stekli akademski  naziv magistar obrazovanja. Naravno da sam i tu mogućnost objeručke prihvatila.

  1. Povratak u školu. Veseli vas rad s djecom?
Naravno da me veseli. Rad s djecom znači svakodnevno biti u društvu djece, u igri, smijehu, nestašlucima... Volim se pripremati za nastavu, učiti djecu, otkivati im nove svjetove, pripremati ih za budućnost. Svakodnevno učim od njih i to je najljepši dio učiteljskog posla. Zaista volim ovaj posao!

7. Što ste očekivali od svog zanimanja?

Moram priznati da nisam očekivala da ću tako teško naći posao. Zahvalna sam na svakom danu koji sam provela u ovoj školi kao učiteljica na zamjeni. Nadam se da ću jednoga dana imati svoju učionicu. Od svog sam zanimanja očekivala puno i u ovih godinu i pol dana, koliko sam radila kao učiteljica, moja su se očekivanja više-manje ispunila. Učiteljski posao je težak, ali toliko dinamičan i ispunjavajući da ne mogu zamisliti sebe u nekoj drugoj ulozi, na nekom drugom radnom mjestu.
Laura Gadanec, 5.r.